17 April 2009

Berlin - Dan Sedmi i noć koja je usledila

Dakle, Zoltan - koga sam upoznao na multietničkom roštilju - mi je ponudio da mogu dve noći da spavam kod njega. Našao sam se sa njim u podne, ali nisam poneo ranac sa svim stvarima. Zoltan će ceo dan biti na fakultetu i možemo da se nađemo tek u ponoć, ali sam dobio ključ od njegovog podruma, u koji sam kasnije tokom dana uneo stvari. Jedan ključ otvara sve podrume u kraju, tako da sam prvo greškom tražio njegovu podrumsku prostoriju u potpuno pogrešnom podrumu. Cevi iznad mene su bile prevelike da bih mogao da prođem sa rancem, pa sam hodao u polučučnju, kao džejdžojac.

Popodne sam opet sa Davidom otišao u studentsku menzu kako bih opet jeo dobru kuvanu hranu za male pare. Pozdravio sam se sa jednim od dva njegova druga i jeo salatu, pohovani riblji file, pirinač i nekakav sos za otprilike dva evra. Teta na ulazu nije ni pogledala moju studentsku identifikacionu karticu.

Uveče smo se dakle našli Zoltan, Erik i ja na Aleksandrovom trgu, kraj jedne od dve fontane. Plan: idemo kod Zoltanove drugarice gde je on do tada sa još nekim ljudima bio na večeri. Velik stan, trendi i arti mladi ljudi, sve potaman. Deo njih su Finci, deo Rusi, a bilo je i još nekih. Ovog puta nije bilo pijanih potomaka gastarbajtera, već sve neki urbani lepi umetnici. Prvo smo popili malo vina, a onda otišli u mesto koje se zove Icon gde je puštao Mr. Scruff (Ninja Tune) ali smo se uskoro smorili i odlučili da odemo do Doktor Pong-a. To je raspalo mesto u kome se cele noći igra stoni tenis i pije pivo. Pokazalo se kasnije da je ovaj način zabave veoma rasprostranjen i u nekim drugim gradovima. 

Ipak, nismo se zadržavali kod Ponga, iako je sve izgledalo prilično kultno te smo produžili u Panorama Bar da slušamo minimal (sad vidim da se mesto u stvari zove Berghain & Panorama Bar).  Na ulazu je bilo vrlo neprijatno. Izbacivači su nas merkali i nećkali se da li da nas puste bar pet minuta. Najčudnije je to što ni u jednom trenutku nije pomenut ni nagovešten razlog nećkanja. Pretpostavljam da je u pitanju činjenica da mesto želi da ostane ekskluzivno, a sem toga je i prvenstveno namenjeno i povećeno gej polpulaciji. Možda ovo poslednje i razjašnjava smisao pitanja koje nam je jedan od izbacivača postavio tokom tih 5 minuta - "Jeste li vi vegetarijanci?".  A Erik zaista jeste vegetarijanac. Takođe sam čuo kasnije da nije dobra ideja pričati engleski na ulazu jer je vrlo moguće da zbog toga nećete biti pušteni unutra. Na ulazu se moraju ostaviti kamere, fotoaparati i slični uređaji, kako bi se ljudi unutra mogli opustiti bez bojazni da će sutradan postati zvezde youtube-a. Jedna prostorija se naziva "Crna Soba", jer maltene nema osvetljenje i nezvanična namena joj je da posluži kao mesto za uživanje supstancija po izboru. Oko sedam sati sam upitao Zoltana da li bismo možda krenuli kući, što smo uradili on, ja, Erik i još jedan dečko, dok su ostali odlučili da produže zabavu. Samo da primetim da nije bilo ni nagoveštaja da se mesto prazni, a atmosfera je postajala samo još zagrejanija.